|
Zaplakala bih od tezine i muke sto me steze iznutra Prolila sve suze iz sebe kao najvecu stetu koja gusi me kroz vrijeme Skinula sve strahove kao velike halje u kojima cijela nestati mogu Utrnulo srce od jecanja upomoc,prestraseno trza na svaki treptaj I s mislima o svom ludilu sto dusa je prezivjela u potrazi za ljubavi Opecena,izgorena bacam ljusture da istrunu do samog kraja svijeta. Zar zaista mogu hladno reci briga me,kada nije... Nemogu...Jer istopila sam se po tebi kao vosak mirisne svijece Sto pali se za posebne prilike...A ti moj si zivot ...Znam,osjecam...I sve upucuje na to Svi znakovi sto nekad bili opisani su kroz pjesme i price,bajke drevne I kroz svaki udisaj ovog zagadenog zraka,osjecam tvoju cistu ljubav Koju okusala sam u svjetlosnom vremenu Proklela sate i minute sto prolaze tako brzo u tvom zagrljaju i pozeljela taj trenutak vjecno... Procvala sam na osjecaj s kojim dotaknuo si moje srce,osjecaj s kojim grlile su me tvoje ruke... Zavoljela sam kao nikad,na najposebniji nacin zbog kojeg mi cijelo bice sada cezne.Trazi tebe... Samo pogled,osmjeh,dodir upucen meni zbog kojeg osjecam se kao vladarica svijeta... Spoznaja ljubavi kroz bol sto obija,pronalazak izvora svjezine u svakom danu Da ovlazi mi dusu...Za besprijekoran cvat u vjecnost... arhiva (1/3/09) Neznam zasto sam bas ove rijeci objavila iz stare arhive,ali one su mi bas zapale za oko u listanju starih stvari,prica... Nesto me neide u zadnje vrijeme,mozda zato... Belleza |